Emigrantski pjesnik, lirski esejist, franjevac i svećenik fra Lucijan Kordić (1914.–1993.) ostavio
je znatan pečat na poslijeratnu hrvatsku poeziju, koristeći hermetički strukturirane izražajne
tehnike, modernu metaforiku i vizualizaciju stiha. Na taj je način postao nezaobilazan predstavnik
druge moderne u hrvatskoj književnosti.
U ovom radu analizira se metaforika atomolirizma u vizualnoj poeziji Lucijana Kordića, koju sam
pjesnik definira kao avangardističku umjetnost koja oblikuje u sebi duh atomskog vremena rušeći
pregrade pjesničkih melankolija solipsizma, narcističkog individualizma i kolektivističkoga
realizma političkih doglednica te slavi i pjeva integralnog čovjeka, uklopljenog u socijalnu
strukturu najidealnijih suvremenih zbivanja.
Rad je poticaj i doprinos razvoju zelene književnosti te konceptu održivog razvoja, unutar kulturne
i kreativne dimenzije projekta Europski zeleni plan.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.