U radu se donose glavna tematska, sadržajna i stilska obilježja igranih filmova iz najplodnijega
stvaralačkog razdoblja Kreše Golika, onoga od 1968. do 1978., u kojem su nastali filmovi Imam
2 mame i 2 tate (1968.), Tko pjeva zlo ne misli (1970.), Živjeti od ljubavi (1973.), Razmeđa (1973.),
Pucanj (1977.) i Ljubica (1978.). Spomenuti su filmovi paradigme autorovih najznačajnijih
kvaliteta: zanimljive i pregledne fabule u kojoj modernističke intervencije nisu same sebi svrha
nego su decentno i smisleno provedeno sredstvo, topline i pristupačnosti likova s kojima se
gledatelji lako mogu identificirati, a čijoj je plauzibilnosti znatno pridonio i redateljev legendaran
osjećaj za rad s glumcima, te sugestivne atmosferičnosti i autentičnosti ambijenata. Iskazavši svoju
redateljsku vrsnoću u različitim žanrovima, Golik je redovito pronalazio načine da se ljudima
blago podsmjehne, ali da istodobno ni najmanje ne dovede u pitanje osobnu zainteresiranost za
njihove sudbine, često ispunjene zapretanim tjeskobama u životnoj rutini. Zahvaljujući, među
ostalim, i tome stvorio je opus koji čini rijedak spoj populizma i kvalitete, odnosno umjetničke
vrijednosti i komercijalnih odjeka.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.