Praćenje, vježbanje sa svrhom unapređenja, a potom i vrednovanje rada učenika i njihovih
postignuća sastavni su dio nastavnog procesa. Različiti su modeli realizacije navedenih aktivnosti,
a jedan od njih je i upotreba diktata. Postoji više vrsta diktata i koriste se za uvježbavanje/provjeru
usvojenosti gramatičkih i pravopisnih pravila, ali i usavršavanje tehnike pisanja. Dosadašnja
istraživanja utvrdila su da metodičari imaju različita mišljenja o ovoj vrsti pismene vježbe: za neke
su to korisne vježbe, sa obrazovnom vrijednošću, dok su za druge zastarjele, bez individualizacije.
Odgovore na pitanja kakvo iskustvo sa pisanjem diktata u nastavi bosanskog jezika imaju učenici
razredne nastave, sa kakvim se poteškoćama susreću te kakve osjećaje izaziva u njima ponudit će
nam ovaj rad.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.