U radu se analiziraju turske atributske konstrukcije koje su podređene korelatu koji obavlja
funkciju objekta ili adverbijalne odredbe ishodišne rečenice s finitnim predikatom koja se u
procesu atribucije preoblikuje u atributsku konstrukciju. Primarni cilj rada jeste ukazati na
kriterije prema kojima se određuje kada proparticip preuzima funkciju upravnoga člana
atributske konstrukcije koja u procesu atribucije nastaje preoblikom ishodišne rečenice s
finitnim predikatom. Analiza se temelji na odabranim primjerima iz romanâ Esir Şehrin
İnsanları, Esir Şehrin Mahpusu i Yol Ayrımı autora Kemala Tahira. U radu se primjenjuju
analitičko-deskriptivna i kontrastivna metoda. U okviru kontrastivne analize turske
proparticipske atributske konstrukcije uspoređuju se sa značenjski bliskim sintaksičkim
konstrukcijama u bosanskome jeziku.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.