Vrijednosti koje djeca stječu u ranom djetinjstvu često oblikuju njihov životni put, stoga je
ključno usmjeriti pažnju na odgojno-obrazovne strategije koje promiču povezanost djeteta s
prirodom. Priroda je izvor bogatih iskustava koja djeci pruža priliku za educiranje i razvoj na
sveobuhvatan način. Boravak u prirodi potiče tjelesnu aktivnost, kreativnost, kognitivni razvoj,
emocionalnu regulaciju i izgradnju odnosa. Ovaj rad istražuje teorijska polazišta o djetetu i
okolišu, prateći dijete iz aspekta istraživača te analizirajući utjecaj prirode na razvoj i zdravlje
djeteta. S posebnim naglaskom na edukaciju 21. stoljeća, istraživanje ima za cilj prema uzorku
odgojitelja odrediti ulogu i utjecaj u stvaranju povezanosti djeteta s prirodom te promicanju
zdravih životnih navika. U istraživanju je sudjelovalo 150 odgojitelja predškolske dobi iz
Republike Hrvatske. Rezultati pokazuju svijest odgojitelja o ključnoj ulozi u razvijanju povezanosti
djeteta s prirodom, gdje je 70,7 % (N=106) prepoznalo tu odgovornost. Paralelno, zabilježen je i
daljnji interes djece za aktivnostima „na zraku“ potvrđeno od strane 76,6 % (N=115) odgojitelja.
Unatoč prepoznatim prednostima, ključni ograničavajući faktori za aktivnosti u prirodi je veliki
broj djece u skupinama i struktura radnog vremena odgojitelja.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.