Četveroakcenatski sistem karakteristika je svih novoštokavskih varijeteta, međutim stvarna
distribucija akcenata u leksičkim i paradigmatskim oblicima može znatno varirati. Fonetske i fonološke
karakteristike novoštokavskih akcenata, zbog složenosti situacije, bile su predmet neslaganja od samog
početka njihovog proučavanja. Razloge tog neslaganja nalazimo u različitim interpretacijama oko
primarnosti tona ili intenziteta i različitim fonološkim analizama. Razlika između „silaznih i uzlaznih“
akcenata zasnovana je na kretanju tona unutar akcentovanog sloga. Tonski odnos između akcentovanog
sloga i sloga koji mu slijedi doprinosi, također, razlikovanju između ove dvije vrste akcenata. U riječima
s uzlaznim akcentima ovaj slog je mnogo viši nego slog koji slijedi iza silaznog akcenta. Obično se ovi
unutarslogovni i međuslogovni tonski odnosi javljaju zajedno. Odavno je uočeno da u realnom
govornom stanju bosanskoga i hrvatskoga jezika postoje odstupanja od pravila ograničenja silaznih
akcenata na prvi slog riječi. Cilj rada je ustanoviti koliko je utemeljena pretpostavka da se u praksi
često odstupa od novoštokavske distribucije naglaska, posebno kod riječi stranoga porijekla. Na
temelju istraživanja analizira se pojava silaznih akcenata na unutrašnjem slogu u govoru Travnika.
Analizirani korpus i podaci prikupljeni pomoću dva upitnika (na bosanskom i hrvatskom jeziku) pokazat
će savremenu zastupljenost pojave odstupanja od klasične akcentuacije hrvatskoga i bosanskoga jezika
u govoru srednjoškolskih učenika u Travniku.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.