Prijelaz iz 19. u 20. stoljeće donio je mnoge prekretnice u hrvatskoj književnosti, a podario je i velikog pjesnika - Silvija Strahimira Kranjčevića, koji se bavi važnim egzistencijalnim pitanjima koja je prikazivao na sebi svojstven način. Silvije Strahimir Kranjčević pokazao se kao pesimističan pjesnik u čijim se pjesmama mogu pronaći tri središnje tačke: domovina,čovjek i svemir (Jelčić, 2004: 164). Čitanjem njegovih zbirki vidljivo je da se nije odvajao od samoga sebe, već se prolaskom vremena razvijao i sazrijevao u još boljeg i uspješnijeg pjesnika. Ono što je još značajno za Kranjčevića je to da je preuzeo
patnju i probleme kolektiva, predstavio ih kao vlastite nemire i nedaće te im pokušao naći rješenja i
pozitivan ishod. Bio je veliki zagovornik slobode, pravde, što je vidljivo u njegovim pjesmama. Isto tako,
bio je sklon brojnim sumnjama, zbog čega u svojim pjesmama nudi sliku „posrnuloga čovjeka“ - dubljim
čitanjem pjesama vidljiva je pjesnikova podvojenost između sumnje i vjere, stvarnosti i ideala, nade i
neuspjeha, viđenja Krista kao uskrsle osobe i kao osobe koja je proživjela mnogo patnje u svom kratkom
životu (Bagarić, 2005: 69). I ako je na početku karijere bio izložen negativnim kritikama, što Crkve, što
književnih kritičara, potpuno priznanje kao pjesnik dobio je nakon Drugog svjetskog rata, a danas se
smatra najvećim pjesnikom 19. stoljeća, pretečom moderne, sintezom ili mostom koji spaja realizam i
modernu, klasikom, tvorcem temelja savremene hrvatske poezije (Jelčić, 2013). Osim što je širio vidokrug književnosti, širio je i sudbinske poglede te poglede u duhovnosti (Šimundža, 1988: 342). Ostavio je utjecaj na mnoge modernističke autore, među kojima se ističu Tin Ujević i Miroslav Krleža koji za Kranjčevića kaže da je „barjaktar slobode“ jer je „kroz svoju proročku viziju pisao o odnosu pojedinca i njegove domovine.“ Kraj 19. i početak 20. stoljeća donose promjene u religioznim gledištima u umjetnosti. Nastavlja se tradicionalni pogled u prihvaćanju Boga, ali javljaju se i određene sumnje o položaju čovjeka prema Bogu, odnosu biblijskoga prikaza života u odnosu na stvarnost. Kranjčević se, i ako ga književna povijest i kritika primarno drži pjesnikom realizma, smatra pretečom novog književnog razdoblja -moderne. On svojim pesimističkim svjetonazorom pruža drugačiji pogled na odnos čovjeka i Boga unutar kojega je čovjek percipiran kao „posrnuli čovjek“.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
0
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.