U turskome jeziku lekseme evlat (dijete), oğul (sin), kız (kći) i yavru (dijete) jesu etikete za
oslovljavanje kojima se iskazuju rodbinske veze. U određenim konverzacijskim situacijama navedene
lekseme upotrebljavaju se u funkciji identitetskih markera koji pokazuju pripadanje grupi. U takvim
konverzacijskim situacijama navedene etikete za obraćanje razmatraju se u okviru strategija pozitivne
učtivosti koje su usmjerene ka sagovornikovome pozitivnom obrazu. U ovome se radu analizira
pragmatička vrijednost identitetskih markera evlat (dijete), oğul (sin), kız (kći) i yavru (dijete) u
konverzacijskim situacijama evidentiranim u romanu Orhana Pamuka pod naslovom Kafamda Bir
Tuhaflık. U radu se analiziraju i ponuđeni prijevodni ekvivalenti konverzacijskih situacija u kojima se
lekseme evlat (dijete), oğul (sin), kız (kći) i yavru (dijete) upotrebljavaju u funkciji identitetskih markera
koji pokazuju pripadanje grupi. Kontrastivnom analizom nastoji se utvrditi da li se aktivira identična
pragmatička vrijednost etiketa za oslovljavanje i u turskome i u bosanskome jeziku.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.