Muzeji kao mediji počivaju na razlici između muzeološkog i realnog konteksta. Procesom
muzealizacije predmeti iz „realnog“ konteksta prelaze u muzejski kontekst i postaju muzejski predmeti.
Kriza tradicionalnog muzeja manifestuje se u njegovom razumijevanju muzeja kao skladišta starih,
socijalno i vremenski dekontekstualiziranih predmeta. Konceptualna kriza ogleda se i u stavu da je
osnovna uloga muzeja bavljenje isključivo prošlošću. Apsolutna posvećenost prošlosti muzej dovela je do
ignoriranja stvarnog života. Ključno pitanje je kako da muzejske institucije od ustanova koje se gotovo
isključivog bave prošlošću, postanu institucije koje nude odgovore današnjim ljudima i zajednici na
njihove konkretne probleme i interese. Koncept nove muzeologije/kritičkog muzeja dovodi u pitanje
reduciranje muzejske institucije na prošlost i pretvaranje muzejskih predmeta u fetiše, vječne istine, koji
nemaju nikakve poveznice sa sadašnjim društvenim kontekstom. Muzeji mogu opstati jedino ukoliko budu
služili današnjim ljudima na način posredovanja prošlosti i sadašnjosti.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.