U ovom radu bavićemo se rečenicama koje sadrže kataforsku ličnu zamenicu za treće lice u funkciji subjekta, odnosno, zamenicu koja koreferiše sa imenicom kojoj prethodi u diskursu. Kataforska zamenica se upotrebljava ređe od uobičajenog tipa anafore u kom zamenica sledi za imenicom sa kojom koreferiše, te je i manje istraživana. U ovom radu bavićemo se razlikama u mogućnosti upotrebe i prihvatljivosti nulte i iskazane kataforske zamenice. Rezultatima pilot istraživanja potvrdili smo pretpostavku da, upravo zbog specifičnih strukturalnih ograničenja u upotrebi katafore, koja za uobičajenije tipove anafore ne važe, razlike u mogućnosti upotrebe nulte i iskazane kataforske zamenice donose uvide o markiranosti iskazane zamenice u odnosu na nultu, što je naročito značajno u slučajevima ambigvitetnog značenja, odnosno, u slučajevima sa više
potencijalnih koreferenata. Rezultati pokazuju da je, za objašnjenje percipiranja nulte i iskazane zamenice, potrebno uzeti u obzir dodatne faktore, poput diskursne kontrastivnosti, pored onih na kojima se zasnivaju postojeće hipoteze, kao što su faktori linearne bliskosti i sintaksičke pozicije koreferen(a)ta. Ovim uvidima pokušaćemo da upotpunimo opštu teoriju anafore, te procesuiranja koreferisanja u jeziku, što je ujedno i cilj ovog istraživanja
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
0
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.