Filmsko djelovanje Ante Babaje obuhvaća razdoblje od 1955. do 2007., tijekom kojeg je razvio originalnu filmsku poetiku kojom se profilirao kao istaknut predstavnik modernizma. Početno su razdoblje njegova stvaralaštva obilježili kratkometražni igrani filmovi satiričkog karaktera, među kojima se posebno izdvajaju Lakat (kao takav) (1959.) i Pravda (1962.) te dugometražni igrani prvijenac Carevo novo ruho (1961.). Nakon toga se nakratko posvećuje eksperimentalnodokumentarnim
filmovima, među kojima se ističu Čuješ li me? (1965.) i Tijelo (1965.), koji najavljuju zrelu redateljsku fazu. U njoj Babaja afirmira naturalizam i grotesku, posebno izražene u filmovima Breza (1967.) i Mirisi, zlato i tamjan (1971.). U radu se na odabranim primjerima Babajinih dokumentarnih i igranih filmova pobliže razlaže njihova modernistička dimenzija, s
naglaskom na narativne postupke, obilježja filmskog jezika i značenjske aspekte sadržajnih sastavnica, kao i na relacije s hrvatskim, jugoslavenskim i europskim filmskim kontekstom.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
0
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.