Ovaj rad nudi definicije i pregled osnovnih životnih vještina koje su značajne za razvoj
ličnosti učenika kao aktivnog građanina u savremenom društvu, te mehanizme i strategije kako te
životne vještine razvijati u nastavi, što bi u konačnici kao rezultat imalo formiranje kompletne
ličnosti mladih ljudi, učenika osnovnih i srednjih škola, kojiće imati vještine i kompetencije
kojimaće unaprijediti uvjete života u budućnosti.

Jeremy  Bentham  panoptikon  predstavlja  kao  osobitu  ustanovu,  čvrsto  zatvorenu  u  sebe, 
predstavljajući je kao utopistički model savršenog zatočeništva, okrutan i znalački načinjen kavez, 
koji  je  polivalentan  u  svojoj  primjeni,  služi  za  kažnjavanje  zatvorenika,  liječenje  bolesnika, 
poučavanje učenika, čuvanje luđaka, nadziranje radnika, tjeranje prosjaka i dokoličara na rad. 
Njegovu  efikasnost  u  distribuciji  moći  nadzora  omogućuje  nijedno  drugo  oruđe  do  oruđe 
arhitekture i geometrije, izravno djelujući na pojedince, dajući duhu moć nad duhom. Ustrojstvo 
panoptikona obezbjeđuje nadzorniku stalnu vidljivost duž osi prstena, te neutralizuje opasnost od 
pobune kod zatvorenika, pokušaja bijega, lošeg međusobnog uticaja, straha od uzajamnog nasilja 
ako je riječ o luđacima, te nema varanja na ispitima, svađe, galame ukoliko je riječ o učenicima. 
Odatle  nije  potrebno  stalno  nadgledanje  zatočenika,  učinak  panoptikona  se  sastoji  u  tome  da 
zatočenik zna da u svakom trenutku može biti predmetom nečijeg posmatranja. Stoga je Bentham 
postavio načelo da moć mora biti vidljiva i neprovjerljiva.

U radu se analiziraju bajke u prozi Ivane Brlić-Mažuranić i to Šuma Striborova, Kako je Potjeh tražio Istinu te Sunce djever i Neva Nevičica s obzirom na etičnost i simboliku. Navedene bajke u prozi pripadaju zbirci Priče iz davnine koje su obvezno djelo za samostalno čitanje učenicima četvrtoga/šestoga razreda osnovne škole u Republici Hrvatskoj. Učenici samostalno čitaju zadano djelo pa se ovdje istražuje u kojoj mjeri učenici Osnovne škole Matija Gubec Magadenovac i studenti Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti razumiju simbole i etiku pripovijedanja Ivane Brlić-Mažuranić koja je u okvirima suvremenog narativa 21. stoljeća učenicima/studentima nerazumljiva. Sustav vrijednosti koje donose priče poticaj su za osmišljavanje inovativnih alata koji bi omogućili približavanje sadržaja i poruka priča budućim generacijama čitatelja.