U radu se kritički promišlja o nužnosti reorganiziranja škole u savremenom dobu. Nažalost,
uočeno je da sečesto teorije reorganizacije ne realiziraju u potpunosti u praksi. Tradicionalni Nastavni
planovi i programi pažnju u potpunosti usmjeravaju na sadržaje i materiju, te svojom nefleksibilnošću
i zatvorenošću koče napredak individue. Suprotno tome, savremeni kurikulum se temelji na
humanističkoj koncepciji koju karakterišu otvorenost i fleksibilnost s posebnim akcentom na učenika.
Vodeći se ovim promišljanjima, nastaju prvi pokušaji osavremenjivanja škole s imperativom na
cjeloživotno učenje i obrazovanje za šta treba pripremiti učenike. Analizom školstva u Evropi evidentni
su veliki pomaci u finskom kurikularnom pristupu praksi odgoja i obrazovanja. U Bosni i Hercegovini
takvi pomaci nisu toliko uočljivi, ali imamo primjere izrade kurikuluma u Kantonu Sarajevo koji bi
trebali odgovoriti potrebama savremenog društva. Važno je uključiti sve sudionike škole i poticati
stručnjake na stalno usavršavanje i korištenje primjerenih metoda, strategija i oblika rada.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.