Ovaj rad daje uvid u karakteristike antroponima zabilježene u Huminom književnom djelu a istovremeno ukazuje i na njihovu raznolikost i bogatstvo. Budući da je analiza zasnovana na semantičkom aspektu, to je i cilj rada bio da se ukaže ne samo na važnost antroponima, veći njihove semantičke vrijednosti te utjecaj derivacije, koji može biti presudan za upotrebu i značenje imena. Istraživanjem se došlo do saznanja da su neka od imena obična, svakodnevna, prisutna kako u vremenu Humina stvaranja tako i danas. Može se reći i da nisu semantički posebno obilježena uzeta sama za sebe kao lična imena, ali ukoliko se ime lika dovede u vezu sa njegovim karakteristikama ili kontekstom onda i imaju neka posebna obilježja. U ovu skupinu spadaju imena: Šaćir, Šemsa, Lovro ili Gliša. Drugu skupinu imenačine ona imena za koja se može reći da su višestruko interesantna. Dovode se u vezu sa socijalnim statusom likova koji su predstavnici
određene društvene zajednice. Javljaju se dvojako. Jedanput kao obična, svakodnevna imena: Adem, Arif, Mehmed, a drugi put sa proširenom osnovom, dodatom titulom age ili bega: Ademaga, Arifaga, Mehmed-beg. Posebnu skupinu imenačine ona koja se mogu okarakterisati kao hipokoristična sa obaveznim dvosložnim oblikom: Esa, Ibra, Jura ili Iša. Na temelju dobivenih rezultata došlo se do zaključka da rad predstavlja doprinos osvjetljavanju fenomena antroponima, ne samo u jeziku Hamze Hume, veći u jeziku ovih prostora uopće.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
0
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.