Dijalektizmi u književnojezičkom izrazu Skendera Kulenovića doprinose uspješnom
lokaliziranju mjesta radnje književnoga djela i snažnom jezičkom karakteriziranju književnih
likova. Svi Kulenovićevi dijalektizmi funkcionalno su realizirani kao jezička sredstva kojima
se postiže adekvatan izražajni efekat kojim se pojačava ekspresivna vrijednost teksta.
Dijalektalnu stilistički relevantnu leksiku karakteriziraju fonetski elementi kao bitničinioci
pojačane izražajnosti. Ta izražajnost nije posljedica samo fonetskih osobina pojedinih riječi,
nego je uzrokovana osnovnom leksikom koju semantički kultiviraju pojedini fonemi prema
lokalnom govornom osjećanju, a na osnovu čega proističe ekspresivna i afektivna snaga
izražajnosti takvih riječi. Kao sredstva tipizacije ovakvi dijalektalni faktori realiziraju se u
govoru likova pa je evokativnost dvostruko obogaćena, leksički i fonetski. Izražajna snaga
takvih riječi je velika, jer su upotrijebljene kao efektni izrazi, akustičke i vizuelne slike
mentaliteta ili govornog ambijenta u kome se likove kreću.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.