Rad analizira mogućnosti i ograničenja primjene modela “izvrnute učionice” u nastavi matematike u osnovnoj školi, s posebnim naglaskom na učenička postignuća, angažman i kvalitet rješavanja zadataka. Istraživanje je provedeno na uzorku od 80 učenika sedmog i osmog razreda, primjenom kvazi-eksperimentalnog dizajna s predtestom i posttestom. U teorijskom dijelu razmatraju se konstruktivizam, samoregulirano učenje, složenost zadataka, matematička pismenost i nalazi PISA testiranja kao argumenti za modernizaciju nastave matematike. Rezultati pokazuju da izvrnuta učionica može doprinijeti boljem angažmanu učenika i kvalitetu rješavanja zadataka, ali da efekti zavise od uzrasta. U sedmom razredu eksperimentalna grupa ostvarila je statistički značajno bolje rezultate od kontrolne (p < 0,001), dok u osmom razredu nije utvrđena značajna razlika između grupa. Analiza individualnih promjena otkriva heterogenost efekata – dio učenika napreduje, dio stagnira, a dio nazaduje, što upućuje na potrebu za dodatnim praćenjem i podrškom.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
0
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.