U sklopu provođenja kurikulske reforme u osnovnoškolskome i u srednjoškolskome sustavu
Republike Hrvatske od šk. god. 2018./2019. jedna je od važnih promjena i uvođenje različitih oblika
formativnoga vrednovanja uz sumativno vrednovanje, koje je dominiralo u tradicionalnome pristupu
poučavanju. Prema novomu Kurikulumu za nastavni predmet Hrvatski jezik u osnovnim školama i
gimnazijama (2019.), kao i prema drugim predmetnim kurikulumima, osim vrednovanja naučenoga u
nastavi treba njegovati vrednovanje za učenje i vrednovanje kao učenje. Radće na tragu tih zahtjeva
predložiti moguće načine vrednovanja u predmetnome području izražavanja u gimnazijskoj nastavi
Hrvatskoga jezika, i to na primjeru pisanja eseja kao uzornoga raspravljačkog teksta. Opisuju se
situacije u kojima se zadaju i uvježbavaju takvi zadatci i predlažu se popisi za samovrednovanje i za
vrednovanje tako nastalih uradaka, kojima se potiču refleksija i razvoj metakognitivnih znanja. Cilj je
rada ponuditi više konkretnih primjera iz nastavne prakse koji povezuju oblike formativnoga
vrednovanja i nastavu izražavanja u materinskome jeziku s razvijanjem složenih znanja i vještina koje
obuhvaćaju funkcionalna i stvaralačka pismenost.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.