Objekatske i namjerne zavisne rečenice razvijaju se gotovo istovremeno – krajem XIV
i početkom XV stoljeća, vjerovatno pod utjecajem intenziviranja djelovanja pisarskih
kancelarija. I jedne i druge najviše zavise od razvoja nekadašnje optativne partikule da u veznik,
što se može pratiti kroz povelje. S obzirom na to da je razvoj u toku, potrebno je razviti kriterije
na osnovu kojih bi se moglo pouzdanije utvrditi je li da preraslo u veznik. U radu se predlažu
kriteriji upotrebe glagolskog vremena u osnovnom ili prenesenom značenju, mjesta klauze u
rečenici, mjesta da u odnosu na glagol koji slijedi, izostavljanja rečeničnih dijelova koji se
ponavljaju, lica u predikatu zavisne klauze, rekcije glagola glavne klauze te složenosti predikata
zavisne klauze. Pored veznika da, objekatske klauze zabilježene su s veznicima kako i jere,
pored implicitnih i upitno-objekatskih klauza s različitim veznicima, a namjerne imaju još i
kako da i tako da, iz kojegće se razviti posljedične klauze.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.