U savremenoj interpretativnoj praksi ograničenost pojma autobiografije se prevazilazi
upotrebom termina autofikcija. Problemska pitanja na kojaće se, kako na teorijskom, tako i na
primjeru romana Knjiga o Uni autora Faruka Šehića, fokusirati ovaj rad su postupci pomoću
kojih se dovodi u pitanje odnos između pisanja i života, odnos zbilje i teksta, autorova
fikcionalizacija sebe, odbacivanje sveznanja i sveprisutnosti trećeg lica i ulazak u dijalog
između narativnog glasa (koji pripada i ne pripada piscu) i zamišljenogčitaoca. U romanu se
prepoznaju koncepcije autofikcije - novi tip pisanja o sebi.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.