Superiornost muškarca/muža nad ženom /suprugom u tradicionalno koncipiranom
patrijarhatu/bračnoj zajedinici nije ništa drugo nego slika diskriminacije drugoga, gdje je jedno,
tj. prvo / muškarac, u dominantnom položaju u odnosu na drugo / ženu. Jedna od teorija razvoja
ličnosti koju je zastupao Erik H. Eriksen, zasniva se na konstataciji da se razvoj ličnosti kod
žene temelji načinjenici za koga je udata, odnosno žena može biti potpuna jedino ako je u
(potencijalnom) braku. Položaj i uloge koje žena obavlja u porodici ne bi se trebale shvatati kao
posljedice njene spolnosti, niti bi uloge koje društvo očekuje od žena i od muškaraca trebale
stajati na putu do građenja vlastite suštine. Ovakvo stajalište, gdje je ženin identitet neodvojiv
od muškarčevoga, dok muškarci imaju svoj, zaseban i autonoman identitet, tematizirala je u
svojim pripovijetkama i turska spisateljica Erendiz Atasü.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.