U radu se propituje na koji način književnost ubaštinjena na logorskim iskustvima utječe
na konstruisanje kulturalnog pamćenja. Ova književnost se očituje kroz, možemo slobodno
reći latentni supkulturalni domen i kao takva odražava poseban svijet spoznaje. U vezi s tim, u
radu se traga za odgovorima na fundamentalna pitanja ove književnosti, a to su pitanja njenog
smisla (posebno u kontekstu uljepšavanja svijeta logora, etičkih i političkih parametara, kao i
poetičkih karakteristika, odnosno upliva u određena poetička strujanja). Književna
logorologija, kao književnost izgnanstava i opiranja, modificira i iznalazi posebna načela koja
se često opiru ustaljenim naratološkim momentima i političkim modusima koji je nastoje
oblikovati. S jedne strane, samo pretapanje logorske traume u tekst jeste problem njene
neiskazivosti, dok se s druge strane, otvara pitanje same značajnosti književne logorologije u
okvirima savremenih teorijskih ishodišta, kao i samih kulturoloških paradigmi. Time se
postavljaju sljedeća pitanja: može li djelo književne logorologije biti u funkciji kulturalnog
pamćenja? Odnosno, može li ono ponovno propitivati i time ispisivati povijest? Kakva je
povijest koju književna logorologija ispisuje? Kako se na nju gleda i kako se ona pamti? U
ovom se slučaju neminovno upliće kultura sjećanja kao proces kroz koji se filtrira vremenski i
prostorni značaj logorskih ispovijesti, kao i književnosti o logorima. S obzirom na to, u raduće
se pokušati odgovoriti na pitanje mogu li književna logorologija i pisanje o logorima biti
mnemonička umjetnost? Ovoće posebno biti vidljivo u romanima o Drugom svjetskom ratu
na južnoslavenskom prostoru.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.