Kada jedno književno djelo prođe medijsku promjenu preoblikujući se u sasvim novo
djelo / film, ono neminovno biva uronjeno u aktuelnost vremena u kojem se ta preobrazba
odvija. Ekranizacije tako u sebi sadrže diskurzivne energije svog vremena, odnosno, po
Robertu Stamu, one subarometriideoloških trendova. Dakle, film kao produkt ekranizacije
književnog djela u sebi nosi karakteristike kulture vremena u kojem je predložak nastao, ali i
vremena u kojem je nastao sam film. To podrazumijeva da svako razdoblje stavlja svoj vlastiti
pogled na djela iz prošlosti / svoja tumačenja. Dakle, kontekst vremena u kome je nastao
književni predložak prožima se sa kontekstom vremena njegove filmske adaptacije. S obzirom
da tekst sam po sebi može imati više različitih tumačenja, u tom smislu za adaptaciju
književnog djela mogli bismo reći da je to samo jedan od načina njegova čitanja, odnosno
svojevrsna interpretacija iz vizure režisera, ili scenariste – adaptatora. Takve elemente moguće
je posmatrati u filmskim adaptacijama Andrićeve pričePismo iz 1920.u kontekstu ideologija
i propagande koje su dominirale devedesetih godina, ali i kod adaptacija Ćopićevih romana
Nikoletina Bursać, Gluvi barut iOrlovi rano lete.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.