U radu se problematizira pitanje pojma djeteta i suvremenog djetinjstva analizom
empirijskih i teorijskih radova pedagoga u Hrvatskoj. Nijedan od navedenih pojmova ne smatra
se više strogo određenom kategorijom koja je jasno omeđena dobnim ili kulturološkim
odrednicama. Prema posljednjim istraživanjima, dijete je većs nekoliko godina svjesno svojih
emocija, a do adolescentske dobi razvilo je stavove i očekivanja. Autor je postavio kao cilj
ispitati postoji li znanstveno-stručni konsenzus o pravima djeteta u participaciji u Hrvatskoj.
Iako prema statističkim podacima na djecu i mlade otpada trećina populacije, njihovo se
mišljenje zanemaruje ukoliko nije posredovano odraslom osobom. Na temelju Konvencije o
pravima djeteta, ta se paradigma nastoji promijeniti pristupanjem proučavanju djeteta u njegovu
prirodnom okruženju imajući ga u vidu kao ravnopravnog sudionika istraživanja, a ne kao
predmet istoga. Drugim riječima, pokušava se dijete predstaviti kao subjekt, a ne kao objekt. U
radu se analizom došlo do zaključka da postoje sličnosti u razmišljanjima o navedenim
pojmovima, ali prisutne su i određene razlike. Međutim, svim je stručnjacima zajedničko
zagovaranje promjene paradigme djeteta i djetinjstva kojom bi ono imalo aktivniju ulogu u
vlastitom razvoju. Imajući u vidu navedene društvene odrednice, u radu se predlaže izmjena
postojećih odgojno-obrazovnih uvjeta utemeljenih na jednostranom odnosu djeteta i odrasle
osobe te prilagodba istih partnerskom razvoju.
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.