Od demokratije u 21. vijeku očekivalo se mnogo više. Brojne su kritike na račun
demokratije koje se pojavljuju iz raznih krugova, oblasti ili religijskih zajednica. Za jedne je
problem što demokratija nije isto što i sloboda, jer je ona individualna stvar i ne može se svesti
na jedan glas u donošenju odluka i na obavezu da se slijedi volja većine. Vlast sve više svojim
propisima zadire u život pojedinca i u sve oblasti društva. Mnogi su od snažnog vjerovanja u
demokratiju doživjeli razočarenje, jer imaju sve manje uticaja na odluke. Zato se osjećaju
prevarenima i smatraju da demokratija u konačnici ne vodi dobrim rezultatima. Kao da žele
reći da se moglo postići više, raditi bolje. Mnogo toga što je obećano u demokratiji još se ne
ostvaruje. Očekivanja su bila velika, a stvarnost je sasvim drugačija. Većina demokratija ima
mnoštvo problema, slabosti, teškoća. Stvar je u tome što nema alternative na horizontu. Zato
kritičari sve više insistiraju na tome da bi trebalo uspostaviti svojevrsno takmičenje demokratija
u ostvarivanju demokratskih principa, standarda, vrijednosti i kvaliteta života... Izlaz se traži u
stalnoj demokratizaciji i modernizaciji društva, zalaganju za prava i dostojanstvo svih,
izgradnju i jačanje demokratskih institucija, slobode medija, vladavinu prava, razvijanju
demokratske kulture i demokratskog ambijenta, demokratskih standarda, aktivnijoj ulozi
građana...
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited.
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.